Autorica teksta: Egli Ilić
Različiti dijelovi našega uma vrlo često nisu usklađeni, a nerijetko postoji i više dijelova nas koji su u međusobnom konfliktu. Ako je naša osobnost satkana od dijelova koji su u međusobnom konfliktu, koliko god se na svjesnom segmentu trudili ostvariti zacrtane ciljeve, u tome nećemo uspjeti (ili se upravo zbog toga nećemo moći ni pomaknuti). Integrirajte svoje različite osobnosti kako biste se oslobodili unutarnje tenzije i lakše kretali kroz život.
Ego je nužan za život
Premda se u literaturi novijeg datuma ego vrlo često predstavlja kao nešto loše, nešto što koči duhovni razvoj i što bi trebalo odbaciti, ego nam je itekako potreban i bez njega u ovoj dimenziji ne bismo mogli opstati. Ego naime predstavlja našu osobnost, energetski otisak svojstven samo nama, preko kojega komuniciramo s vanjskim svijetom.
Zahvaljujući tom energetskom otisku svi mi prema van održavamo svoju jedinstvenost. Zahvaljujući egu krećemo se kroz materijalnu dimenziju, zauzimamo se za sebe i ostvarujemo svoje specifične ciljeve. Svaki čovjek ima ego, no pitanje je manifestira li naš ego našu istinsku prirodu, to jest, naše „izvorno ja“, ili je on satkan od niza programa koji su zbog različitih životnih okolnosti utisnuti u našu podsvijest i koji naše izvorno ja zamagljuju.
Većina ljudi ne živi svoje stvarne potencijale
Naime, dok smo djeca, mi smo poput spužve i sve što nam je rečeno, bilo o nama samima ili o svijetu koji nas okružuje, sve što vidimo ili na drugi način doživljavamo ulazi bez bilo kakvih filtara izravno u podsvijest te za nas predstavlja jedinu moguću istinu i jedinu moguću realnost.
To što je ušlo u podsvijest kasnije se manifestira kroz našu percepciju (sebe i svijeta), kroz naša dominantna raspoloženja, razmišljanje i ponašanje. Iskustva iz najranijeg doba tako utječu na formiranje naše osobnosti i tada našim životom, umjesto izvornog “ja”, počinju upravljati različiti programi koje smo u svoju podsvijest tijekom tog razdoblja instalirali. Zato većina ljudi ne živi svoje stvarne potencijale, već živi programe nametnuta izvana.
Fragmentiranost osobnosti
Budući da smo svi tijekom odrastanja bili izloženi različitim utjecajima izvana, naš je ego, osim što je lažan, ujedno i fragmentiran, a ti različiti dijelovi naše osobnosti koji nastaju zbog različitih vanjskih utjecaja mogu nam stvoriti velike probleme u ostvarivanju ciljeva i općenito, u kretanju kroz život.
O fragmentiranosti uma i posljedicama koje to ostavlja na naš život pisali su mnogi autori (Jung, Fromm, Schwarz). Jedna od najpoznatijih podjela našeg ega je ona C. G. Junga i E. Fromma, koji su naš ego podijelili u nekoliko kategorija:
1) Zaključno ja – ovaj dio nas formira se temeljem podražaja koje smo kao djeca primali od okoline i percepcije koju smo na taj način o sebi stvorili. Ako nas primjerice roditelji za ono što smo radili nikad nisu pohvalili, već su nas stalno kritizirali, zaključit ćemo da nismo dovoljno dobri, da su naši kapaciteti manji nego što doista jesu ili da nismo dovoljno inteligentni. To će se uvjerenje tada cijeli život na razne načine potvrđivati. Ljudi na koje ćemo nailaziti konstantno će nas omalovažavati, događat će nam se situacije s kojima se u životu nećemo moći nositi ili ćemo u mnogim situacijama ispadati manje inteligentni nego što doista jesmo.
2) Socijalno modificirano ja – Ovaj dio naše osobnosti nastaje kao posljedica naše potrebe za socijalizacijom i prilagodbom uvjetovanjima okoline, bez čega vrlo često ne bismo mogli opstati. Tako se primjerice od djevojčica vrlo često traži da budu pristojne i da se ne konfrontiraju, čak i kada je očito da su u pravu, što nam u odrasloj dobi vrlo često stvara probleme kada se moramo zauzeti za sebe, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. S druge strane, od muškaraca se nerijetko traži da svoje stvarne emocije potiskuju, što može stvoriti značajne probleme u emocionalnim odnosima.
3) Izgubljeno ja – Ovo je dio naše osobnosti koji smo zbog različitih trauma kojima smo u životu bili izloženi izgubili. Primjerice, ako nam je u djetinjstvu iz bilo kojeg razloga bilo zabranjeno da u pravom smislu budemo dijete, ili smo zbog određenih životnih okolnosti bili prisiljeni prebrzo odrasti, kao odrasli ćemo se u raznim situacijama ponašati kao djeca ili ćemo stalno osjećati poriv da potrebe koje nismo zadovoljili kao djeca zadovoljimo u odrasloj dobi. To se primjerice dogodilo poznatom pop pjevaču Michaelu Jacksonu, kojemu strogi otac, zbog drugačijih planova koje je za njega imao u djetinjstvu, nije dozvoljavao da bude dijete. To je obilježilo cijeli njegov život te je i u zrelim godinama imao potrebu živjeti u dječjem svijetu.
4) Idealno ja – ovaj dio nas predstavlja sliku kakvi sami mislimo da bismo trebali biti. Ono može biti uvjetovano zahtjevima roditelja ili društva pa tako mnogi ljudi, da bi bili cijenjeni u društvu, teže stjecanju različitih diploma ili pak ostvarivanju respektabilnih pozicija u društvu (premda ta potreba vrlo često ne dolazi iz njihova izvornog dijela). No taj dio nas može nastati i kao reakcija na prevelike pritiske okoline, zbog čega ponekad postajemo i buntovnici koji prkose svim normama i zahtjevima društva.
Kako nas dijelovi našeg uma sabotiraju
Različiti dijelovi našega uma vrlo često nisu usklađeni, a nerijetko postoji i više dijelova nas koji su u međusobnom konfliktu, a sama ta činjenica stvara dosta jake unutarnje tenzije, pa su osobe s posvađanim dijelovima sebe obično vrlo anksiozne, a to jako smanjuje kvalitetu života.
No osim jake unutarnje tenzije, osobama s posvađanim dijelovima osobnosti biti će jako teško kretati se kroz život. Naime ako je naša osobnost satkana od dijelova koji su u međusobnom konfliktu, koliko god se na svjesnom segmentu trudili ostvariti zacrtane ciljeve, u tome nećemo uspjeti, ili se upravo zbog toga nećemo moći ni pomaknuti.
Tako, primjerice, na razini idealnog ja možemo težiti napredovanju na hijerarhijskoj ljestvici ili pak ostvarivanju viših prihoda, no ako na razini zaključnog ja imamo uvjerenje da ne vrijedimo, da smo nesposobni ili da nismo dovoljno inteligentni, taj će nas dio sabotirati u ostvarivanju onoga što smo zacrtali.
Na sličan nas način može sabotirati i socijalno modificirano ja, zbog kojega se nećemo biti u stanju adekvatno zauzeti za sebe. Upravo zbog ovog dijela, mnoge žene u pregovorima s poslodavcem pristaju na puno nižu plaću od one koju objektivno zaslužuju i tako za iste poslove bivaju plaćene manje od muških kolega. Nažalost, i dan danas, ukoliko se žena zna zauzeti za sebe (bez obzira o kojem je području života riječ), te čvrsto brani svoje pozicije i integritet, vrlo često zbog toga biva osuđena, i od muškaraca, i od žena.
Integracija konfliktnih dijelova
Da bismo u životu prestali manifestirali arhetip Sizifa, ove je, konfliktne dijelove naše osobnosti potrebno pomiriti. U osobnom razvoju postoje konkretne tehnike rada s konfliktnim dijelovima osobnosti, kojima se takvi dijelovi osobnosti pomiruju, kako bi lažni dijelovi našeg ega “otpali”, te kako bi se u konačnici došlo do izvorne osobnosti.
Brzina s kojom će se to kod svake osobe dogoditi, ali i učinkovitost tehnike ovisiti će najčešće o ozbiljnosti problema, ali i odlučnosti osobe da svoj problem riješi – no zato si osoba prije svega mora priznati da ima problem. U svakom slučaju, kod ovakvog je rada potrebna strpljivost i upornost, ali i blagost prema sebi ako se stvari ne događaju brzinom kojom to priželjkujemo. To je najčešće slučaj, jer svi smo u radu na sebi pomalo nestrpljivi, a kvantni se pomaci – ipak, najčešće događaju u manjim koracima.
No ako i kada uspijemo integrirati suprotstavljene dijelove svoje osobnosti, mnoge se stvari u našem životu iz temelja mijenjaju. Prije svega, nestaje osjećaj stalne napetosti, te puno lakše ulazimo u stanje mira i harmoničnosti.
Vrlo često mijenja nam se kompletna percepcija, a nestaju i ograničavajuća uvjerenja koja smo do tada imali (o sebi i svojim mogućnostima). Samim time povećava se i naša motivacija, pa se i ciljevi puno lakše ostvaruju.
Međutim, kada integriramo različite dijelove svoje osobnosti, vrlo često se mijenjaju i naši dosadašnji ciljevi. Naime, kroz proces integracije, svi oni dijelovi našega bića koji su bili lažni i koji su nastali kao posljedica različitih vanjskih utjecaja nestaju. Tako malo po malo postajemo cjeloviti, vraćamo svoj izvorni identitet, i tek tada se u našoj osobnosti počinje manifestirati naše izvorno ja.
Izvorni dio nas oslobođen je društvenih uvjetovanja, moranja, i iskrivljenih percepcija. Upravo zato, kada se izvorni dio nas počne manifestirati, vrlo često javlja se potpuno nova perspektiva života, a s njome i novi ciljevi, koji su, kada dolaze iz naše stvarne prirode uvijek ispravni. Takvi se ciljevi obično puno lakše i ostvaruju, a njihovo ostvarenje (kao i sam put njihova ostvarenja) donosi istinsko ispunjenje, zadovoljstvo i duhovnu ekspanziju.